Jadna stvorenja – film o pronalasku sebe

Poor things - jadna stvorenja film Bela pleše

Iako film gledamo iz udobnosti bioskopske stolice, izbačeni smo iz udobnosti naučenih pravila.

Izmestiti se iz okvira naučenog na osnovu kog mi vidimo svet nije lako, ali kada smo stavljeni u poziciju da posmatramo dečju znatiželju kroz ulogu odrasle žene, ono na šta smo navikli se menja. 

Film se poigrava sa društvenim normama, ističući njihovu ironiju, gde realnost postaje absurdna. U paralelnom svetu Bele, život van bilo kakvih normi je moguć. 

Nije slučajno da smo se komešali u stolici bioskopa, jer je ovaj alternativni svet izvrnuo našu sliku očekivanja o odrastanju, roditeljstvu i seksulanosti.

Da li je film “Jadna stvorenja” čas iz razvojne psihologije?

Psihologija je mnoga svoja shvatanja izgradila na eksperimentima koji danas nikako ne bi bili mogući zbog svoje neetičnosti. Podsetimo se malog Alberta, dečaka zbog kog danas znamo kako se emocionalno uslovljavamo. Od dečije znatiželje da se igra sa belim zecom, Albert je emocionalnim uslovljavanjem razvio strah ka svim krznenim, belim stvarima.

I Bela je produkt neetičnog eksperimenta. Iako deo naučne fantastike, razvojnu psihologiju veoma bi zanimao razvoj dečjeg mozga u odraslom telu. 

Emocionalni, kognitivni i fizički razvoj koji dete pravi u prvim godinama života je ogroman. Svi koji smo imali priliku da posmatramo bebu u svojoj okolini, možemo zapaziti skokove u razvoju u periodima od samo par dana.

Iako sablasna, priča filma je ljudska, Bela uči da govori, piški, jede, reguliše emocije, uči o svetu, drugima, sebi. I pravi iste skokove u razvoju koje možemo očekivati od jedne zdrave bebe.

Posebno zanimljivo razvojnoj psihologiji je odsustvo učenja uslovljavanjem kod Bele. Baš kao i kod dece do predškolskog uzrasta, faze razvoja Bele se smenjuju u veoma kratkom periodu. Zbog ovog brzog mentalnog i emotivnog razvoja Bela ostaje imuna na očekivanja koja društvo postavlja. Ona nije sposobna da bude mentalno uslovljena, jer je za uslovljavanje potrebno vreme i ponovljeno izlaganje, baš kao i Pavlovljevi psi.

Veliki značaja za Belin rast je način na koji ona uči da se integriše u društvo. Za bebe učenje društvenih normi takođe znači učenje prkosa. Bela se buni, probija granice i hrabro istražuje.

Bela nije ovde kao naš uzor, ali je tu da nas podstakne da se podsetimo dečije znatiželje i slobode da se usprotivimo podrazumevanom, glasno pitajući “Zbog čega je to tako?”.
Na kraju, umetnost kojoj i film pripada je na nama da joj damo značenje. Ono što su umetnici želeli da kažu i prenesu nije uvek u skladu sa emocijama koje to delo budi u nama.
Kaže se “Lepota je u oku posmatrača”, a mi bismo dodali i “Značenje je u oku posmatrača”.

Zašto je ovaj film današnjem društvu važan?

Socijalne norme regulišu ponašanja ljudi. Čitavu debatu mogli bismo otvoriti pričajući o dobrim i lošim stranama normi. Sve psihičke frustracije proističu zbog potiskivanja trenutnih potreba. Socijalne norme upravo to rade. I taman kada pomislimo, pa šta će nam onda ove norme, shvatimo da bi dete bez njih jelo isključivo čokoladu i razvilo ozbiljne zdravstvene probeme, upuštalo se u niz rizičnih ponašanja koje bi mogle da rezultiraju povredom sebe i drugih, i ne bi nikada steklo strategije regulisanja emocija i brige o sebi. Ukratko, svet bi bio haotično mesto u kom svako radi šta hoće, potpuno preplavljen sopstvenim potrebama i nemogućnošću da ih samostalno sve zadovolji.

Šta je u vama ovaj film probudio?


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *