Istinito ili ne, “Nikada mi se ovo nije desilo” za mnoge muškarce jedna je od najneprijatnijih rečenica koje mogu izgovoriti nakon seksualnog odnosa. Tačnije – pokušaja odnosa. Erektilna disfunkcija nije samo telesni simptom, ona pokreće lavinu sumnji u sebe, osećaja srama, razočaranja, čak i povlačenja iz partnerskih odnosa.
Ono što mnogi muškarci ne znaju (ili ne smeju sebi da priznaju) jeste da se uzrok često ne nalazi isključivo u telu, već u psihi.
Mozak jeste (najvažniji) seksualni organ. On tumači dodir, fantaziju, bliskost i emocionalnu sigurnost. Kada nešto poput stresa, anksioznosti ili konflikt u vezi ometa taj proces, telo više ne reaguje kao pre. Erektilna disfunkcija tada može biti i uzrok i posledica psiholoških stanja: što se češće ponavlja, više narušava samopouzdanje, a to dodatno otežava spontanu seksualnu reakciju.
U psihoterapiji tragamo baš za onim što održava taj začarani krug kako bismo bolje razumeli uzroke i pronašli način postepenog izlaska iz takvog stanja.
Uvek spremni i raspoloženi
Jedan od najštetnijih mitova je ideja da je “muškarci uvek do seksa”. Taj pritisak je nerealan i duboko štetan jer svako odstupanje od takvog očekivanja stvara osećaj da “nešto nije u redu”. Povremena nemogućnost erekcije nije znak za uzbunu. Umor i neraspoloženje su potpuno legitimni razlozi. Međutim, ako muškarac nemogućnosi erekcije doživi kao “krah svoje muškosti”, javlja se strah da će se ponovo desiti. Upravo taj strah može sledeći put sprečiti erekciju pa se od jednog izolovanog trenutka može razviti trajniji problem.
Velike životne promene poput promena posla, gubitka, finansijske nestabilnosti, porodičnih konflikata jesu stresori koji utiču na seksualnu funkciju, često i pre nego što osoba to poveže. U mnogim slučajevima, kada se akutna stresna situacija smanji, seksualna funkcija se postepeno vraća. Seksualna disfunkcija može biti prvi znak da je muškarcu potreban odmor, briga i podrška, a ne dodatna kontrola ili pritisak.
A šta kažu prijatelji?
U kulturi koja ne ostavlja prostor muškarcima za ranjivost, nedostatak erekcije doživljava se kao lična sramota. Umesto da podele brigu, muškarci ćute i neretko problem tretiraju kratkoročnim rešenjima koja mogu ostaviti trajne posledice po fizičko zdravlje. Pored toga, mnogi kompenzuju neprijatne emocije onim koje smatraju društveno prihvatljivijom za muškarce – besom, pa izostanak erekcije, ne samo da naruši bliskost, već i pojačava konflikte u vezi.
Za njihove partner(k)e ova tema je takođe zbunjujuća. Naučene da veruju da muškarac uvek želi seks, često pomisle da je problem u njima. Njihova nesigurnost se pojačava, pa se može javiti osećaj odbacivanja ili depresivnost. Bez otvorenog razgovora, partneri ostaju usamljeni, svako u svojoj verziji istog problema.
Ako ne možete da razgovarate o problemima u vezi sa svojim partnerima, razgovarajte sa psihoterapeutom, individualno ili zajedno. Dobar terapeut pomoći će vam da prebrodite krizne situacije na način koji je najbolji po vas.
Šta kada suplementacija ne pomogne?
Mnogi muškarci se najpre odluče za suplemente kao način da “reše stvar”. Ponekad to jeste dovoljno, naročito ako je problem privremen ili fizičke prirode. Međutim, kada suplement ne donosi željeni efekat ili se preterano konzumira, jasno je da pomoć ne traži telo nego psiha, pa je psihoterapija sledeći logičan korak.
Kako izgleda psihoterapijski rad kod erektilne disfunkcije?
Većina muškaraca ne dolazi na terapiju sa rečenicom: „Imam problem sa erekcijom.“ Tema erektilne disfunkcije često se pojavi usput, kroz priču o stresu, nesigurnosti, teškoćama u partnerskom odnosu ili gubitku samopouzdanja. Neretko prođe više seansi pre nego što se ovaj problem izgovori jasno i direktno. I to je sasvim u redu.
Psihoterapija ne funkcioniše kroz pritisak, već kroz postepeno građenje poverenja.
Prvi korak u radu sa ovom temom je preporuka da se uradi lekarski pregled. Tek kada se potvrdi da su svi fizički pokazatelji u redu, možemo govoriti o psihološkim uzrocima. Iako, čak i kada postoji biološki osnov, važno je uključiti psihološku podršku jer činjenica da se nešto dešava „tamo dole“ ima snažan uticaj na misli, emocije, odnose.
Jedno od važnih terapeutskih pitanja je: “Imate li erektilnu disfunkciju i kada ste sami?”
Ako se problem javlja samo u partnerskom odnosu, a ne pri masturbaciji, gotovo sigurno govorimo o psihološkoj osnovi problema. Ovo otkriće mnogim muškarcima donosi olakšanje, jer razumeju da njihovo telo funkcioniše, ali ne u uslovima u kojima osećaju pritisak, sumnju, tremu i očekivanja.
Tokom razgovora o disfunkciji, često dolazimo do nevidljivih tereta koje muškarac nosi: ranih iskustava koja su formirala sliku o tome šta znači „biti muškarac“, pritisak performansa, strah od neuspeha, nesigurnost u partnerskom odnosu.
U terapiji se ova tema ne razmatra kroz hladnu analizu, već kao deo čovekove unutrašnje borbe i potrebe da bude prihvaćen. Psihoterapija nudi prostor u kome će neki muškarci možda i prvi put reći: Ne mogu. I ne znam zašto. Bez osude. Bez srama.
Mnogi klijenti, kada prvi put čuju da uzrok možda nije u telu već u “glavi” osete olakšanje. Ali istovremeno i nestrpljenje, kao da je sad samo potrebno da dobiju „neku vežbu“ i problem će nestati. Iako određene vežbe mogu biti deo procesa, ono što zaista donosi promenu jeste razumevanje, prihvatanje i podrška.
Rastući trend u psihoterapiji je da psihološku pomoć u vezi s erektilnim disfunkcijama najčešće traže muškarci u 20-im i 30-im godinama, a ne oni stariji kojima se isto dešava najčešće zbog problema sa prostatom. Razlog tome može biti odnos prema pornografiji. Često izlaganje pornografskim sadržajima stvara iskrivljenu sliku o tome kako bi seks, performans i/li reakcije partnera trebalo da izgledaju. Kada se intimni odnos razlikuje od imaginarnog scenarija, javljaju se pritisak, razočaranje, manjak uzbuđenja i ponekad fizička blokada.
Da li je važan pol psihoterapeuta?
Neki muškarci osećaju nelagodu pri pomisli da o svom intimnom životu razgovaraju sa ženom. Strah od osude, stid i osećaj neadekvatnosti mogu se dodatno pojačati, pa im se sigurnijim čini razgovor sa muškarcem, za koga veruju da može bolje razumeti pritiske i iskustva kroz koja prolaze.
Ipak, ima i onih koji, upravo zbog duboko ukorenjenih kulturnih uverenja o maskulinitetu ne mogu da se otvore pred drugim muškarcem jer im to deluje kao priznanje slabosti. Za njih je lakše i prihvatljivije da o ovome govore sa terapeutkinjom, koju doživljavaju kao brižnu i toplu figuru, bez pretnje po njihovu muškost.
U oba slučaja ključna je potreba za sigurnim prostorom u kome mogu da skinu masku i da budu samo ono što jesu.
Erektilna disfunkcija nije odraz slabosti, muškog identiteta, ni vrednosti. Ona je simptom koji može imati različita značenja i poziv je da oslušnemo sebe. Kada prestane pritisak, najčešće se vrati i ono što je nedostajalo- spontanost, kontakt, prisutnost.
Psihoterapija ne nudi brzo rešenje. Ali nudi prostor u kom problem nije neprijatelj, nego poziv da bolje razumemo sebe i tako unapredimo svoj život. Jedna od prednosti online psihoterapije je što pomoć možete dobiti brzo, povoljno i ostati anonimni pred svojim psihoterapeutom.