Partnerska psihoterapija: šta je, kako izgleda i kako može pomoći?

Par sedi jedno pored drugog i drže se za ruke

Parovi najčešće ne dolaze na partnersku psihoterapiju zato što se ne vole, već zato što su negde ,,zapeli”. Postaju preplavljeni razgovorima koji nikuda ne vode, obrascima koji se neprestano ponavljaju, osećajem da su pokušali sve, ali se ne menja ništa. Prosto ne uspevaju da se sporazumeju.

Terapeuti koji rade sa parovima znaju da na terapiju ne dolaze samo njih dvoje/dve/dvojica već i porodice porekla, generacijski obrasci, pravila, očekivanja, porodični mitovi… Sve što se naučilo o ljubavi, bliskosti, konfliktu, ali i sve ono što nisu imali priliku da nauče.

Zato je problem retko ono što se vidi na površini, a češće u onome što se između njih dešava, u obrascima koji se aktiviraju iznova i iznova.

Banerr koji vodi na tekst o afektivnoj vezanosti i njenim obrascima

Šta je partnerska psihoterapija?

Partnerska psihoterapija kao oblast je, zapravo, relativno mlada. Razvijala se od prvih oblika bračnog savetovanja, koji su više ličili na smernice za ,,dobar brak i roditeljstvo”, do savremenih pristupa koji odnos posmatraju kao dinamičan sistem. Tek kasnije, odnos para dolazi u centar pažnje kao mesto gde se
problemi i stvaraju, ali i gde mogu da se menjaju
.

Zato rad sa parovima zahteva dodatno usmeravanje i specifične veštine, jer radimo istovremeno sa dvoje ljudi, njihovim emocijama, njihovim istorijama i onim što se dešava između njih, u realnom vremenu.

Kako partnerska psihoterapija pomaže?

Jedan od najvećih potencijala partnerske terapije je to što su oboje prisutni sa svim svojim doživljajima, otporima, potrebama i ranjivostima. Prisutno je mnogo otpora, pokušaja da terapeut/kinja bude sudija.

Nekad deluje da je lakše odustati nego ostati u razgovoru, ali zapravo u tim teškim fazama terapije leži potencijal za promenom.

Citat terapeutkinje Mine o partnerskom odnosu

U savremenim pristupima, posebno onima koji su usmereni na emocije, fokus nije samo na tome šta partneri rade, već šta osećaju dok to rade, jer emocije nisu problem koji treba ukloniti. One su ulaz u razumevanje problema. U većini slučajeva, ono što osećamo danas, često su naučeni odgovori iz ranijih iskustava. I kada ostanu neprepoznati, mogu blokirati autentičnu bliskost.

Partnerska psihoterapija u praksi

Kako terapijski prostor nije sudnica, ne tražimo krivca već tražimo obrazac. Kada uspemo da uočimo obrasce, zajedno radimo na tome da ih promenimo ukoliko su štetni i blokirajući za partnerski odnos.

Ovo nam zapravo govori da, kada se emocije razumeju i stave u drugačiji okvir, par dobija mogućnost da razvije novu perspektivu, ne samo o partneru, već i o sebi u odnosu.

Ovo govori u prilog tome da je partnerska terapija zapravo most, prevodilac između ljudi koji su u nekom trenutku prestali da govore istim jezikom.

Jedan od ključnih zadataka je da oba partnera dožive terapeuta kao jednako prisutnog, pouzdanog i nepristrasnog, jer bez tog osećaja sigurnosti, nema stvarnog rada.

Postavljanje ciljeva u partnerskoj psihoterapiji

Partnerska terapija ne znači ,,spašavanje veze”. Da, zajednički cilj može biti da odnos opstane, ali isto tako može biti i da se odnos završi na način koji je manje destruktivan.

Ponekad je upravo razdvajanje, uz očuvanje poštovanja i funkcionalnosti (posebno kada postoje deca), najfunkcionalniji i željeni ishod terapije. Ali, da bi terapija imala smisla, važno je da partneri budu usaglašeni oko toga zašto dolaze i šta žele da istraže, koji im je cilj. Bez tog minimuma zajedničkog pravca, proces teško može da se razvija.

U samom radu se susrećemo sa različitim temama:

  • konflikti
  • udaljavanje
  • neverstvo
  • seksualne disfunkcije
  • zavisnosti
  • pitanja poverenja, moći i kontrole

ali i širi kontekst kao što su:

  • porodične vrednosti, kultura, društvo

Sve ovo ulazi u prostor terapije, jer odnos nikada ne postoji u vakuumu.

Citat terapeutkinje Mine o partnerskom odnosu 1


Tekst napisala Mina Putnik Čolović, diplomirana i master sociološkinja i sistemski porodični psihoterapeut, ujedno i psihoterapeut na Selfnest platformi.
U svom radu se fokusira na podršku pojedincima, parovima i porodicama. Radi sa mladima (adolescentima i postadolescentima) koji su u riziku, kao i sa klijentima koji su imali traumatsko iskustvo ili/i tegobe usled depresije i anksioznosti

Mina je učestvovala i u Selfnest panelu: Da li vaša veza ima budućnost? Celu diskusiju pogledajte na našem YouTube kanalu putem ovog LINK-a.


Ukoliko primećujete da postoje obrasci koje u odnosima ponavljate i želeli biste na njima da radite sa psihoterapeutom, možete ga potražiti na selfnest.com.

Ukoliko vi i vaš/a partner/ka želite da radite na zajedničkom odnosu sa terapeutom stručnim za partnersko i porodično savetovanje i psihoterapiju, možete nam pisati na support@selfnest.com.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *