Zašto muškarci (ne bi trebali da) ćute?

Muškarac na psihoterapiji

Mentalno zdravlje muškaraca je kompleksno pitanje koje zahteva otvoren dijalog, promene u kulturi i suzbijanje stigme kako bi se stvorilo okruženje u kojem muškarci mogu slobodno izraziti svoje emocije i potražiti pomoć bez straha od osude. 

Ova zabrinjavajuća statistika ukazuje da muškarci ređe traže pomoć, a da se češće od žena okreću opasnim i nezdravim ponašanjima.

Zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanici simptomi su dubljeg problema. Zavisnost je mehanizam odbrane od velike boli koju nosimo u sebi. Sistem dodatno diskriminiše muškarce, jer najčešće tretira isključivo zavisnost kao simptom, bez razgovora o uzrocima njenog porekla.

Neprijatne emocije kojima ne dopuštamo da izađu neće nestati, ostaće da čuče duboko u nama dok ih zalivamo alkoholom. Ove emocije postaju trule jabuke, a znamo kako trula jabuka vremenom utiče na celu korpu voća.

Kroz vaspitanje i sport, muškarci se uče da vrednuju agresiju i moć, pa se depresija kod muškaraca često ispoljava kao razdražljovst ili bes. Anksiozna i depresivna stanja muškarac će radije lečiti u teretani nego se suočiti sa svojom ranjivošću.

Impulsivnost, koju češće srećemo kod muškaraca, dodatno povećava rizik od opasnih ponašanja. Sklonost ka brzom nepromišljenom reagovanju, sa neizrečenim bolnim emocijama, muškarce stavlja u veoma nepovoljan položaj.

Različita istraživanjima na temu mentalnog zdravlja muškaraca nesumnjivo pokazuju da je stigma ogromna prepreka za one kojima je potreban tretman.

Zajedničko svakoj stigmi je manjak razumevanja i izražen strah u društvu. U svetu, a naročito tradicionalnim kulturama, snaga se visoko vrednuje. Kako kultura bira poželjne osobine i karakteristike po njima definiše i svoje kriterijume.

Na ženi je da bude nežna, dok muškarac treba da bude snažan. Nežnost i snaga jesu vrline, štetno je insistiranje da svako ostane u svojoj stereotipnoj rodnoj ulozi po svaku cenu. 

Ovo su samo neke od predrasuda koje se vezuju za one koje tradicionalno nazivamo “jači pol”:

Sve ove osobine imaju svoju zdravu stranu, ali ono što je problematično je insistiranje na njihovoj rigidnosti.

Snaga je pričati o izazovima kroz koje neko prolazi. Problemi, bilo da su u pitanju fizičke, poslovne, finansijske ili lične prirode, ne znače da osoba manje vredi kao muškarac. Naprotiv, snaga i hrabrost leže upravo u svesti da postoji potreba za podrškom.

Online psihoterapija omogućava svima da pomoć potraže anonimno što i muškarcima olakšava da dobiju neophodnu pomoć i podršku bez straha od osude.

Toksična muškost

Mišljenje da muškarac mora biti jak da sam rešava svoje probleme ima toksičan efekat na njegovo lično zdravlje, a samim tim i njegovu okolinu. Naučen da ćuti i trpi, da ne “plače kao devojčica”, da “stisne zube” i da se “kao muškarac” izbori sa svakim izazovom, muškarac doživljava kao slabost i utiče na to da retko traži pomoć, čak i kad mu je ona neophodna.

U našoj kulturi popularne izreke jasno oslikavaju ulogu stereotipnog muškarca kao snažnog i superiornog:

  • Prvo pa muško!
  • Pije k’o brat.
  • To je bilo baš momački.
  • Ti si ćer’o tatin sin. 
  • Izdrži muški!

U svakodnevnom govoru može se primetiti da se slabost, strah i emocije povezuju isključivo sa ženskim rodom. Tokstična muškost kao pojam objedinjuje očekivanja društva o načinu na koji muškarci treba da se ponašaju, a koji nije zdrav ni za njih ni za okolinu.

Muškarci, razgovarajte sa prijateljima – žene to stalno rade. Otvoreno pričaju sa prijateljicama o svojim problemima, razmenjuju iskustva i podržavaju jedna drugu.

Ako kafa sa prijateljicom ne pomaže, pomoć će potražiti kod psihoterapeuta. Kada razgovaramo, shvatamo da nismo sami, da verovatno imamo više opcija da sebi pomognemo i tako budemo bolji partneri, prijatelji, ljudi. 

Photo by cottonbro studio.