Kompulzivna kupovina: Kada terapija kupovinom uzme maha

Kese za kupovinu

Svi smo se nekada oraspoložili kupovinom, častili sebe novim komadom odeće ili jednostavno kupovinom odvratili pažnju sa svakodnevih problema. 

Možda se time i ne bismo opterećivali kada bi bilo lakše kontrolisati trošenje u vremenu snažnih marketinških trikova, popusta, akcija i poklon kartica, koji podržavaju naše hirove.

Ako vas je do sada možda planiranje odlaska u tržni centar sprečavalo u čestoj kupovini, online prodavnice sada omogućavaju kupovinu 24/7. Muka koju delimo svi.

Kompulzivna kupovina, poznata i kao oniomanija, predstavlja poremećaj koji utiče na 2 do 8% odrasle populacije u SAD, od čega oko 90% čine žene. Dijagnostički priručnici svrstavaju kompulzivnu kupovinu u poremećaj kontrole impulsa

Ovaj poremećaj najčešće se javlja u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama, a karakteriše ga hroničnost i česta povezanost sa drugim psihijatrijskim komorbiditetima, poput poremećaja raspoloženja, anksioznosti, zloupotrebe supstanci, poremećaja ishrane, kao i poremećaja ličnosti. 

Jedan od faktora koji doprinosi kompulzivnoj kupovini su porodični uticaji. Naša veza s novcem često je oblikovana porodičnim iskustvima, kao što je primer mog dede koji je celog života štedeo zbog nemaštine u kojoj je odrastao. Ovi uticaji ostavljaju dubok trag na naše potrošačke navike. Balkan je, tokom svoje istorije,  prošao kroz različite ekonomske krize, uključujući ratove i tranziciju iz socijalizma u kapitalizam, što u mnogome utiče na percepciju vrednosti novca, sigurnosti i potrebe za potrošnjom.

Strah od nemaštine u nama može probuditi dva naizgled suprotna mehanizma, štednju do granica odricanja od svih želja koje ne spadaju u osnovne potrebe i panična kupovina i skladištenje stvari. Kao na primer, moja baka koja ima zalihe ulja i brašna još od karantina.

Marketinški trikovi takođe igraju važnu ulogu u podržavanju kompulzivne kupovine. 

  • Samo 999,99 dinara.
  • Akcija samo danas!
  • Ograničene zalihe!

Strah od propuštanja prilika i ograničena dostupnost proizvoda, često nas navode na impulsivno trošenje, čime marketinški stručnjaci godinama manipulišu.

Kupovina postaje bekstvo od svakodnevnih problema i izvor privremenog zadovoljstva koje odvraća pažnju od stvarnosti. Važno je prepoznati kada kupovina postaje mehanizam odbrane i razvijati strategije emocionalne regulacije.

Osećaj zadovoljstva tokom kupovine povezan je sa centrom za nagrade u mozgu. Kada je izložen nagrađujućem stimulusu, mozak odgovara tako što povećava otpuštanje neurotransmitera dopamina, koji je ključan za stvaranje osećaja zadovoljstva i motivacije. Ovaj neurološki mehanizam odgovoran je za razvoj zavisnosti. Zavisnost, bilo da je reč o drogama, alkoholu, kockanju, kupovini ili drugim aktivnostima, deli isti centar za nagrade u mozgu.

Iako postoje različiti terapeutski pristupi problemu kompulzivne kupovine, neki od korisnih ciljeva psihoterapijskog rada u ovom slučaju bi mogli biti:

  • Razdvojiti želju za kupovinom od želje za konkretnim predmetom – Klijent se uči kako da podstakne zdrav unutrašnji razgovor, postavljajući sebi pitanja: Da li mi ovo zaista treba? Da li sam ovo želeo i pre nego što sam video akciju? Psihoterapeut će predložiti klijentu da potraži podršku najbližih tako što će ih direktno pitati za savet o proizvodu koji razmatra da kupi. 
  • Razvijanje kritičkog mišljenja – Aktivno postavljanje pitanja, analiza informacija i sagledavanje različitih perspektiva. Praksa postavljanja pitanja “zašto”, evaluacija izvora informacija i otvorenost prema različitim gledištima, mogu unaprediti kritičko razmišljanje.
  • Učenje novih strategija emocionalne regulacije – Pronalazak zdravijih odgovora na uznemirenost koja se prikriva kupovinom. Kao što su postavljanje granica, fizička aktivnost, pronalazak hobija, učenje tehnika disanja.
  • Otkrivanje potrebe koja stoji iza zavisnosti – Zavisnost nikada nije izolovan problem nego odgovor na potisnutu potrebu.

I za kraj, da li je dobro da zadovoljstvo tražimo u kupovini?

Sve je stvar prave mere. Iako omogućava samo privremeni beg od problema, činjenica je da kupovina nečeg lepog podiže raspoloženje. Ne moramo uvek da se borimo i suočavamo. Nekada je taj kratki beg način da budemo nežni prema sebi. 

Ipak, zadržite svest o tome da trenutno zadovoljstvo kupovinom ne donosi trajnu sreću i može rezultirati stvaranjem stresa, potrebe za ponovnom kupovinom, a možda i razvojem zavisnosti od kupovine.

Ukoliko vam je potrebna podrška u razrešenju kompulzivnih radnji, Selfnest psihoterapeuti su uz vas. Možete zakazati seansu odakle god poželite, u terminu koji vama odgovara.

Šta je kompulzivna kupovina?

Kompulzivna kupovina (oniomanija), svrstava u u poremećaj kontrole impulsa, a podrazumeva impulsivnu potrebu za kupovanjem realno nepotrebnih stvari, u cilju savladavanja ili izbegavanja stresnih iskustava ili neprijatnih emocija.

Koji su simptomi kompulzivne kupovine?

Simptomi kompulzivne kupovine uključuju snažne i impulsivne porive za kupovanjem, kao i kratkotrajno olakšanje nakon kupovine praćeno osećajem krivice. Karakteriše ga hroničnost i česta povezanost sa drugim psihijatrijskim pojavama, poput poremećaja raspoloženja, anksioznosti, zloupotrebe supstanci, poremećaja ishrane, kao i poremećaja ličnosti. 

Kako prevazići potrebu za kompulzivnim kupovanjem?

Postoje različiti pristupi koji osobi mogu pomoći u razrešenju kompuzivnog kupovanja. To svakako zavisi od dubine problema i pristupi su individualni. Neki od načina koji se preporučuju su: razdvajanje želje za kupovinom od želje za konkretnim predmetom, razvijanje kritičkog mišljenja, otkrivanje potrebe koja stoji u pozadini i učenje novih strategija emocionalne regulacije.

Kako psihoterapija može pomoći u razrešenju kompulzivne kupovine?

U zavisnosti od pravca kojim se terapeuti bave i njihovih individualnih pristupa, psihoterapija može pomoći u razrešenju kompulzivne kupovine, ali i drugih kompulzivnih radnji, tako što klijenta uči da prepozna razliku između stvarnih i kompulzivnih potreba, da razvija kritičko mišljenje kroz postavljanje pitanja i sagledavanje različitih perspektiva i uvođenjem novih načina emocionalne regulacije, koji zamenjuju kompulzivne radnje kao mehanizam smirivanja, poput postavljanja granica, fizičke aktivnosti, hobija ili tehnika disanja, uz dodatnu podršku bliskih osoba koje mogu pomoći u donošenju zdravijih odluka.

Photo by Porapak Apichodilok