Terapeutski pravci i tipovi terapije


Psihoterapija kao opšti termin se odnosi na skup svih terapeutskih pravaca i vidova terapije koji su kreirani da unaprede mentalno zdravlje ljudi i pruže im veštine potrebne da rade na razvoju sopstvene ličnosti. 

Pristup, terapijske metode i trajanje terapije su individualni i zavise od konkretnih poteškoća sa kojima se suočavate, a posao terapeuta je da odabere adekvatan terapeutski pravac koji će doneti najoptimalnije rezultate.

Kako je neizvesnost po pitanju sadržaja seanse i šta terapija može da podrazumeva jedan od najčešćih razloga koji obeshrabruje ljude da se obrate psihoterapeutu, želeli bismo da vas upoznamo sa nekim od najčešćih terapeutskih pravaca kako biste stekli širu sliku, dok će vam terapeut na konkretnom primeru objasniti šta tačno možete da očekujete u vašem slučaju. 

Terapeutski pravci

Kako je psihoterapija oblast koja se kontinuirano razvija u zavisnosti od potreba modernog čoveka, ne iznenađuje nas činjenica da danas postoji preko 50 terapeutiskih pravaca, a neke od najšire rasprostranjenih kategorija i podtipova su:

Psihoanaliza

Psihoanaliza, osnovana u 19. veku od strane jednog od najvećih stručnjaka iz ove oblasti Sigmunda Frojda, ujedno se uzima i kao začetak psihoterapije. On se među prvima oslonio na terapiju razgovorom kako bi pomogao ljudima čiji su problemi imali psihološke uzroke. Frojd je tokom svog rada otkrio i značaj mnogih tema na mentalno zdravlje čoveka koje su danas standardni deo terapijskog procesa, kao što su seksualnost, događaji, sećanja i traume iz detinjstva.

Tokom terapije psihoanalizom se naglašava važnost uvida u nesvesno, tačnije svesnog uvida u ono što je do sada na nas uticalo nesvesno. Zadatak terapeuta je da pomogne klijentu da bolje razume procese koji se u njemu odvijaju i direktno utiču na svakodnevnicu i mentalno stanje. 

Psihoanaliza je veoma složena terapija. Za cilj ima potpunu eliminaciju uzroka poteškoća koje su odgovorne za simptome sa kojima se svakodnevno borimo kako bi podstakla potpunu regeneraciju i rekonstrukciju ličnosti. 

Kao takva, nije pogodna za svakoga. Kako bi započeo terapiju psihoanalizom, klijent mora da ispunjava određene uslove i da bude spreman da se stopostotno posveti procesu na duže staze.  

Psihoanalitička psihoterapija je jedan od modaliteta koji je proistekao iz psihoanalize i prilagođen je potrebama savremenog čoveka. Oslanja se na osnove psihoanalize ali se struktuira tako da traje kraće, što je čini pogodnijom za one koji imaju generalno manje vremena i resursa da izdvoje za odlazak na terapiju. 

Bihejvijoralna terapija

Bihejvijoralna terapija je eksperimentalni pristup terapiji koji se bavi proučavanjem ponašanja ljudi kako bi im pomogao da se izbore sa određenim traumama, strahovima i konkretnim problemima. Bihejviorizam se zasniva na verovanju da je simptom svakog problema u stvari pogrešno naučeno ponašanje koje se može ispraviti. 

Ovaj vid terapije se danas najčešće primenjuje kod osoba koje pate od jednostavnih fobija,  iracionalnih strahova i paničnih napada, ali je našao i primenu u pedagogiji, posebno po pitanju pronalaženja najadekvatnijih pristupa vaspitanju dece. Neke od dokazanih tehnika su:

  • Sistemska desenzitizacija koja podrazumeva postupno izlaganje predmetu straha;
  • Preplavljivanje koje podrazumeva naglo izlaganje predmetu straha u cilju momentalnog rešavanja dugogodišnjih fobija; 
  • Averzivna terapija prilikom koje se rešavaju, na primer, određene zavisnosti tako što se pronađe adekvatna metoda koja će učiniti da prijatne senzacije koje osećamo prilikom izlaganja predmetu zavisnosti budu propraćene neprijatnim senzacijama koje će momentalno ili vremenom umanjiti našu želju za tim predmetom (npr. alkoholom ili cigaretama).

Humanističke terapije

Humanistički pristup, umesto što se fokusira na probleme i uzroke, insistira na veoma pozitivnom pogledu na potencijal svake individue. Terapeut svom klijentu pomaže da stekne osećaj lične odgovornosti, postane svestan svog značaja i slobode koju ima, te da definiše svoje ciljeve i fokusira se na njihovo ostvarenje.  

  • Geštalt terapija

Ovaj vid psihoterapije se temelji na ideji i pretpostavci da su ljudi u konstantnom procesu nastajanja i samospoznaje. Vodi se principom da je aktuelno ponašanje osobe od mnogo većeg značaja za samorazumevanje nego sposobnost da se verbalno objasni stanje u kom se ona nalazi. Geštalt terapija se preporučuje ljudima koji ne umeju da se suoče sa svojim emocijama niti da razgovaraju o njima. 

Tokom geštalt terapije, insistira se na razumevanju emocija i konkretnih događaja, te terapeut prilikom ovog pristupa pomaže klijentima da ostanu fokusirani na svoje misli i osećanja. Za razliku od nekih drugih pravaca, akcenat nije toliko na samom sadržaju priče koliko na aktivnostima koje se odvijaju tokom seanse. 

Posao psihoterapeuta je u ovom slučaju da otkrije metode koje će pomoći klijentu da stvore svest o svojim postupcima, kao i da prihvati sebe i postane odgovoran za svoje postupke. 

  • Transakciona analiza

Transakciona analiza (TA) je pravac terapije koji se preporučuje osobama koje imaju problema prilikom interakcije sa drugima, kao i osobama koje žele da osnaže odnose sa bližnjima, poslovnim saradnicima, a i sa samim sobom. Terapeut tokom seansi radi na analizi strukture ličnosti klijenta, njegove prošlosti, načina na koji komunicira sa ljudima i njegovog viđenja svega toga. 

Koncepti TA podsećaju na psihoanalitičke ali su mnogo jednostavniji te ih je lakše razumeti. Za razliku od nekih drugih terapijskih modaliteta, transakciona analiza se fokusira na aktuelna događanja u životu klijenta umesto što se osvrće na događaje iz prošlosti. 

Transakciona analiza se zasniva na tri pretpostavke:

  • Da su svi ljudi u svojoj osnovi u redu.
  • Da svi ljudi imaju sposobnost mišljenja.
  • Da svi ljudi donose individualne i nezavisne odluke o svojoj sudbini i da u bilo kom trenutku mogu na nju da utiču i da je promene. 

TA se primenjuje na širok spektar problema i poremećaja, što uključuje sve od svakodnevnih privatnih ili poslovnih izazova do težih psiholoških poremećaja.

  • Psihodrama

Psihodrama je terapijski modalitet koji stavlja akcenat na kreativnost, spontanost i autentične susrete među ljudima i zasniva se na ideji da je spontanost od izuzetnog značaja za prihvatanje sebe i stvaranje novih veština. 

Tokom ovog vida terapije, terapeut pomaže svojim klijentima da kroz igranje uloga upotpune realne postupke iz svog života, bilo da su u pitanju događaji iz prošlosti, događaji koji tek treba da se odigraju ili su plod fikcije. Ideja je da kroz ove vežbe klijent dobije bolji uvid u situaciju tako što će je sagledati iz više perspektiva (iz svoje i perspektive drugih ljudi uključenih u konkretnu situaciju). 

  • Egzistencijalistička psihoterapija

Za razliku od većine drugih psihoterapeutskih pravaca, egzistencijalistička psihoterapija se više oslanja na filozofski pristup terapeuta nego na konkretne terapeutske metode. Za cilj ima da pomogne klijentima da spoznaju i razumeju svoje probleme, da odgovore na neka teška, egzistencijalna pitanja i izbore se sa osećanjima uznemirenosti, samoće, besmisla i otuđenja. Takođe pomaže prilikom definisanja životnih ciljeva, ali i osvešćivanja po pitanju lične slobode, odgovornosti, smrti i drugih egzistencijalnih pitanja. 

EMDR terapija

EMDR terapija ili Eye Movement Desensitization and Reprocessing (desenzibilizacija pokretima očiju i ponovna obrada) jedna je od najrasprostranjenijih metoda za lečenje postraumatskih stresnih i drugih poremećaja nastalih kao posledica neke vrste traume (prirodnih katastrofa smrti, rata, silovanja, itd.) 

Terapija se sa stoji iz nekoliko faza, gde se tokom jedne klijent izlaže traumatskom sećanju i na glas govori o svojim negativnim osećanjima dok istovremeno prati kažiprst terapeuta koji se pokreće levo-desno i tako utiče na pokret očiju. 

Naime, studije su pokazale da brz a kontrolisan pokret očiju podstiče rekonstrukciju misli koje okupiraju um i čine da osoba iznova proživljava traumatičan događaj. EMDR terapija pomaže da se slike iz prošlosti za koje se vezuju negativna osećanja ponovo obrade, pohrane u mozgu i povežu sta ostalim memorijskim mrežama. Ovaj vid terapije se uvek formuliše tako da se rešava problem vezan za konkretno sećanje kako bi se iznova procesuirala osećanja vezana za njega. 

Psihodinamska terapija

Psihodinamska terapija se zasniva na teoriji da je naše trenutno psihičko stanje direktno povezano sa događajima iz detinjstva koji su uticali na formiranje repetitivnih misli, osećanja i odbrambenih mehanizama kojih nismo svesni. 

Uloga psihoterapeuta je da nas motiviše da razgovaramo o svojim osećanjima, ali isto tako i fantazijama kako bi se utvrdio koren mentalnog obrasca i veza koja se kreirala između događaja iz prošlosti i trenutnog ponašanja. 

Cilj psihodinamske terapije je da unapredi odnos klijenta sa okruženjem tako što će ukazati na probleme u komunikaciji i ponašanju kako bi zajedno svesno radili na usvajanju zdravijih načina razmišljanja i postupanja. 

Kognitivne terapije

Kod različitih vidova kognitivnih terapija, veći akcenat se stavlja na to što klijent misli nego kako se ponaša. Stručnjaci iz ove oblasti smatraju da su naša disfunkcionalna razmišljanja glavni krivac za bilo kakve devijacije u razmišljanju i ponašanju. Dva najpoznatija vida kognitivne terapije su:

  • Kognitivno bihejvioralna terapija (KTB)

KTB predstavlja jedan od najefikasnijih pristupa lečenju depresije, anksioznosti ili trauma zbog toga što se zasniva na verovanju da depresija nastaje kao rezultat iskrivljenog pogleda na svet i doživljaja određenih dešavanja u životu klijenta. Cilj kognitivno bihejvioralne terapije je da otkrije koje to irelevantne informacije utiču na klijentovo viđenje određenih situacija, šta utiče na bespotrebno preuveličavanje događaja, a zatim definisanje metoda koje će pomoći klijentu da u budućim situacijama sam prepozna kada su reakcije preterane.

  • Racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija (REBT)

Prilikom REBT savetovanja, terapeut ukazuje klijentu na činjenicu da za njihovo trenutno stanje nisu krivi spoljašnji uticaji već unutrašnje iracionalne ideje. U poređenju sa KTB, ovaj pristup je nešto intenzivniji ali se takođe koristi prilikom rešavanja aktuelnog pitanja a ne traume iz prošlosti. Tokom seanse se radi na otkrivanju iracionalnih ideja i pronalaženju alternativnog pristupa razmišljanju i životu.  

Ovaj vid psihoterapije je izuzetno intenzivan te kao takav traje kraće od drugih pristupa. Racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija se tokom godina pokazala izuzetno efikasnom kod osoba kod kojih je dijagnostifikovana depresija.

Tipovi terapije

Dok je prethodni segment bio posvećen terapeutskim modalitetima i načinima pristupanja psihoterapiji, tipovi terapije se odnose na načine na koje se ovi modaliteti mogu primeniti u praksi po pitanju broja “učesnika” u psihoterapijskom procesu. 

Pojedinačna

Kao što samo ime kaže, pojedinačna terapija podrazumeva razgovor sa terapeutom jedan-na-jedan. Kako će izgledati proces, koliko će trajati i koji su ciljevi su stavke koje terapeut i klijent zajedno definišu jer su direktno zavisni od individue. Pojedinačna psihoterapija je namenjena svima, bez obzira na uzrast i probleme sa kojima se suočavaju, te se tako psihoterapeutu obraćaju za pomoć osobe koje pate od anksioznosti, depresije, osećaja beznađa zbog gubitka posla ili voljene osobe, ali i oni koji samo žele da rade na sebi i ličnom razvoju. 

Partnerska

Partnerska terapija je namenjena parovima čiji odnos odlikuju brojni konflikti i nerazumevanje za misli, osećanja i postupke partnera. U ovom slučaju terapeut predstavlja medijatora koji će iz objektivnog ugla sagledati situaciju, pomoći da se definišu koreni problema i preporuči terapijski pristup koji će pomoći parovima da unaprede komunikaciju, prihvate međusobne različitosti i da nauče kako da sve trenutne i buduće probleme rešavaju na konstruktivan način. Partnerska terapija je pogodna za one koji upadaju u česte konflikte, osećaju problem po pitanju bliskosti, poverenja, poštovanja, koji su iskusili neverstvo, pa i separaciju te im je potrebno stručno lice koje će im pomoći ili da razreše sukob ili da se raziđu tako da to ostavi što manje posledice po njihovo okruženje. 

Porodična

Ovaj vid psihoterapije je formiran kako bi pomogao porodicama kojima je potreban stručan savet po pitanju krize koja se odvija u okviru dva ili više članova. Zadatak terapeuta je da objektivno sagleda problem i pomogne svima ponaosob da unaprede svoje sposobnosti komunikacije, da postanu svesni osećanja drugih, te da kroz rad unaprede međusobni odnos i razumevanje. Porodična terapija je pogodna za one koji prolaze kroz teške periode kao što su razvod, smrt jednog od članova porodice, traumatska iskustva, sterilitet, depresija, porodični konflikti i poremećaji u ponašanju dece ili adolescenata. 

Na pitanje koji od navedenih terapeutskih pravaca i tipova je pogodan za vas može odgovoriti samo psihoterapeut. Na vama je samo da učinite prvi korak –  da ostvarite kontakt sa stručnim licem koje će vas dalje voditi kroz proces.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *